Oni su inovativni i izdržljivi, moderni i sigurni. Koriste se za proizvodnju bezbroj proizvoda koji čine naše živote udobnim i ekološki prihvatljivijim.
Između ostalog poliuretani se koriste za proizvodnju visoko-otpornih sedišta od pene, čvrstih izolacionih panela od PU pene, izdržljivih elastomernih točkova i guma (pokretne stepenice, kolica za kupovinu, liftovi i točkovi za skejtbord itd.), električnih jedinjenja za posuđe, visoko-efikasnih lepkova, površinskih premaza i zaptivne mase, sintetičkih vlakana (npr. Spandeks), podloga za tepihe, delova od tvrde plastike (npr. za elektronske instrumente), kondoma i creva.
Jedno od najpoželjnijih svojstava poliuretana je sposobnost da se pretvore u penu. Prosto rečeno poliuretanska pena nastaje reakcijom poliola i diizocijanata, oba proizvoda dobijena iz sirove nafte. Niz aditiva je potreban za proizvodnju visokokvalitetnih proizvoda od PU ili PUR pene, zavisno od toga za šta će se pena koristiti.
Pene mogu biti „zatvorenih ćelija“, gde većina originalnih mehurića ili ćelija ostaje netaknuta ili „otvorenih ćelija“, gde su mehurići razbijeni, ali su im ivice dovoljno čvrste da zadrže oblik. Pene sa otvorenom ćelijom su meke i omogućavaju strujanje vazduha, tako da su udobne pa se koriste u jastucima ili madracima za sedišta. Krute ćelije se koriste kao toplotna izolacija, na primer u frižiderima. Mikroćelijske pene su čvrsti elastomerni materijali koji se koriste za oblaganje volana automobila ili potplata cipela. Poliuretan može da se koristi za:
Istorija
Prve poliuretane su napravili 1937. godine Otto Bajer i njegovi saradnici u kompaniji IG Farben u Leverkusenu, u Nemačkoj. Novi polimeri imali su neke prednosti u odnosu na postojeću plastiku. U početku se proizvodnja fokusirala na proizvodnju vlakana i mekanih pena, a poliuretani su primenjivani u ograničenom obimu za oblaganje aviona tokom Drugog svetskog rata.
Vrsta pene
Različitih proizvoda
Oblasti korišćenja
Zadovoljnih klijenata